Zagađivanje okoliša je nepoželjno unošenje štetnih tvari koje narušavaju fizička, kemijska i biološka obilježja prirodne sredine i time ugrožavaju sposobnost održavanja života. Ako izuzmemo buku, te toplinu i svjetlost (tj. općenito energiju), zagađivala su u pravilu tvari anorganskog ili organskog porijekla koje su proizvedene ljudskom aktivnošću, a u okoliš dospijevaju isto tako ljudskom nepažnjom ili nebrigom. Tri su osnovne djelatnosti koje uzrokuju pojavu zagađivala u okolišu: agrikulturne aktivnosti (poljodjelstvo, stočarstvo), industrijska proizvodnja i promet.

 

Mineralna gnojiva, sredstva za poboljšanje rasta usjeva kao i sredstva za kontrolu biljnih štetnika dospijevaju izravno u okoliš ispiranjem poljoprivrednih površina. Učestala primjena, posebice pesticida, ne samo u poljoprivredi već i u javnom zdravstvu i kućanstvima, doprinosi sve većem onečišćenju prirodnih voda ovim spojevima. Pesticidi se primjenjuju zaprašivanjem, štrcanjem i fumigacijom (isparavanjem kemikalija s otrovnim parama), a djeluju na raznovrsne biljne i životinjske štetnike po kojima se dijele na insekticide (za uništavanje kukaca), herbicide (za uklanjanje korova), fungicide (za spriječavanje nastajanja gljivica) i rodenticide (za borbu protiv glodavaca). Taloženjem iz zraka dospijevaju u površinske vode, a daljnjim ispiranjem u podzemlje, gdje su i dalje biološki aktivni.

 

Brojni i raznovrsni organski materijali stvoreni u različitim granama prerađivačke industrije (kemijska industrija, rafinerije i prerada derivata nafte, farmaceutska industrija, proizvodnja boja i lakova, papirna industrija, prerada metala i dr.) unose se direktnim industrijskim ispustima i otpadnim vodama naselja u površinske i podzemne vode, a putem njih i u pitku vodu. Teški metali koji nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, primjerice – olovo u ispušnim plinovima automobila ili kao rezultati industrijske proizvodnje, talože se u tlu odakle dospijevaju u vodeni okoliš, a zatim putem hrane u organizme životinja i čovjeka. Komunalne vode naselja mogu ugroziti okoliš fekalnim bakterijama i to u pravilu propustima iz kanalizacijske mreže ako ova nije odgovarajuće održavana.

 

Velike ekološke nesreće, kao što su havarije i potonuća velikih tankera koji prevoze sirovu naftu i čijim se izlijevanjem u more ne uništavaju samo obale i pješčane plaže naslagama smole i katrana, već stradavaju i brojni oblici morskog života, dobivaju veliki publicitet u sredstvima javnog izvještavanja. Saniranje posljedica takvih nesreća u pravilu je vrlo skupo i dugotrajno, te iziskuje velike napore specijaliziranih timova ljudi. Udesi u nuklearnim energetskim postrojenjima (Otok Tri Milje, Černobil, Fukushima) primjeri su takvih katastrofa u kojima ni najveći napori i ljudske žrtve ne uspijevaju pomoći spašavanju prirode od emisije umjetnih radionuklida zbog kojih katkada cijela područja moraju biti evakuirana jer nisu prikladna za život.

 

Tek u novije vrijeme razvitkom ekološke svijesti, nepažljivo ili nemarno rukovanje otpadnim tvarima koje rezultira djelomičnom ili potpunom degradacijom okoliša podliježe osudi javnosti i postaje predmetom zakonske zaštite. Plansko i razumno iskorištavanje prirodnih resursa te kontrola i nadzor kvalitete vodoopskrbnih sustava dobiva sve jači zamah. Proizvodne tehnologije postaju sigurnije jer već u fazi planiranja nužno uključuju procese i postrojenja za pročišćavanja otpadnih voda, a primjena pesticida u poljoprivredi ograničava se na takve koji nisu postojani, već se u prirodnim okolnostima razgrađuju na manje štetne tvari. Kućanstva se opremaju uređajima za djelotvorno filtriranje vode namijenjene piću, čime se značajno umanjuje, pa i uklanja opasnost od izlaganja prisutnim potencijalno otrovnim tvarima. Iako su pozitivni trendovi uočljivi još je prerano za optimizam, jer stalni i ubrzani porast stanovništva stvara sukob interesa kojemu se za sada ne vidi rješenje: povećane potrebe za hranom i energijom dovode do porasta industrijske i poljoprivredne proizvodnje, a taj porast povratno sve više ugrožava rezerve i kakvoću pitke vode čija potražnja raste sukladno s istom demografskom ekspanzijom. Pomirenje tih suprotnosti je izazov kojeg znanost i praksa našeg vremena moraju riješiti.

 

 

dr. sc. Z. Fröbe, dipl. ing. kemije