Što je naš cilj?

Naša je želja osigurati čistu vodu svakome

Kad kažemo čista voda ne mislimo na kemijski čistu vodu H2O ili destiliranu vodu, nego na vodu koja sadrži sve što bi sadržavala i u prirodi, ali u prirodi gdje nema štetnog ljudskog utjecaja.

Tzv. zdravstveno ispravna voda iz javne vodoopskrbne mreže ne mora nužno biti čista, u njoj često, a u velikim gradovima neminovno, ima raznih škodljivih tvari, primjerice teških metala, pesticida, herbicida, insekticida, nitrata, nitrita, polikloriranih bifenila (PCB-a), klora itd.

Najčešće se tvrdi da su te tvari prisutne u tzv. “dopuštenim količinama“

Pitanje za razmisliti:

Da li je meni osobno prihvatljivo da voda u mom domu sadrži toksine?

Što sve utječe na kakvoću vode u vodoopskrbnoj mreži?

Voda za piće koju dobivamo izravno iz vodoopskrbne mreže, pa čak i kada je zdravstveno ispravna po mjerilima važećih pravilnika, može u sebi kriti brojne opasnosti po ljudsko zdravlje. U prvom redu to se odnosi na klor i njegovu primjenu u svrhu dezinfekcije vode. Osim što je sam po sebi otrovan, klor u procesu dezinfekcije može kemijski reagirati s tragovima organskih spojeva prisutnih u vodi pri čemu se stvaraju škodljivi nusprodukti, primjerice kancerogeni spojevi zvani trihalometani.

Osim klora i njegovih spojeva u vodi se također mogu naći razne otpadne tvari industrijskog podrijetla, zatim pesticidi i teški metali.

Sve su te štetne tvari u vodi otopljene pa se golim okom ne mogu  opaziti. Zato u pravilu nismo niti svjesni njihove prisustnosti.

U atmosferi se nalaze ogromne količine štetnih tvari, čestica i plinova, koje se oborinama ispiru i vraćaju na zemlju u obliku tzv. kiselih kiša. Nakon što se voda u obliku oborina vrati na zemlju, ispire s njene površine razna onečišćenja, rastapa ih i odnosi u podzemni vodonosni sloj.

Značajan izvor štetnih tvari predstavljaju i odlagališta otpada tj. smetlišta koja često nisu odgovarajuće sanirana. U Hrvatskoj je danas registrirano tek 20-ak legalnih odlagališta otpada, nasuprot velikom broju nelegalnih odlagališta u šumarcima, uz ceste, i slično.

Osim toga, voda ispire i poljoprivredne površine tretirane umjetnim gnojivima i sredstvima za kontrolu nametnika (pesticidi, herbicidi, insecticidi…).

Industrijske otpadne vode opterećene raznim škodljivim tvarima nerijetko se ispuštaju u rijeke bez prethodnog adekvatnog pročišćavanja.

Mnoge štetne i nepoželjne tvari na taj način dospijevaju u vodonosni sloj iz kojeg se kasnije crpi voda za piće.

Što je to zdravstvena ispravnost vode za piće?

To  je skup pravila koja propisuju što je sve i u kojim količinama dopušteno konzumirati kroz vodu, a da se prema današnjim saznanjima smatra da neće znatno utjecati na ljudsko zdravlje.

Tu se često koristi termin “maksimalno dopuštene količine”.

Tipičan primjer koji pokazuje što je sve dopušteno u vodi za piće može se vidjeti u Izvješću o stanju okoliša grada Zagreba na str. 29. i 30., gdje je nalazi prikaz stanja voda na gradskim crpilištima. Izvješće je službeni dokument koji je objavljen na stranicama Agencije za zaštitu okoliša.

Znakovito je to da je izvješće iz 2005. godine ujedno i najnovije dostupno izvješće.

Zašto “dopuštene količine” ipak nisu poželjne?

Većina ljudi ne zna ili ne obraća dovoljno pažnje tome što se dešava sa štetnim tvarima kad jednom dospiju u ljudski organizam.

Tvari kojima smo najčešće izloženi su teški metali i razni spojevi organskog podrijetla, kao što su pesticidi, insekticidi, herbicidi, već spomenuti PCB-i i sl.

Problem je da su neki od tih spojeva vrlo toksični, čak višestruko toksičniji i od najškodljivih spojeva prirodnog podrijetla, a istovremeno su i postojani u prirodi pa se ne razlažu, nego trajno zaostaju u okolišu, odakle vodom i hranom dospijevaju u ljudski organizam.

Upravo činjenica da se “dopuštene količine” takvih tvari nakon unosa u organizam mogu akumulirati, i to iznad tzv. neškodljive razine, vrlo rijetko se spominje.

Oštećenje zdravlja ne dešava se odmah, nego znatno kasnije, nakon više godina ili desetljeća stalne izloženosti.

Kako trenutna saznanja utječu na zdrastvenu ispravnost vode?

Standardi zdrastvene ispravnosti vode mijenjaju se onom brzinom kako se mijenjaju ljudske spoznaje i otkrivaju nove činjenice.

Tipični primjeri prevaziđenih tehnologija su korištenje azbesta u građevinarstvu, ili olovnih cijevi u izradi vodovodnih mreža.

Materijali koji su nekad bili u širokoj upotrebi danas su zabranjeni i nikome ne bi palo na pamet da ih upotrijebi.

Drugi primjer su brojne tvari s liste danas nedopuštenih aditiva i konzervansa u prehrambenoj industriji, koji su se masovno koristili u proizvodnji i preradi namirnica prije nego što je ustanovljeno da su štetni, što je rezultiralo njihovim povlačenjem iz upotrebe. Postupci za ispitivanje i kontrolu zdravstvene ispravnosti vode koju pijemo neprestano se unapređuju, postaju osjetljiviji i sveobuhvatniji, pa se tako uvode novi i djelotvorniji uređaji za pročišćavanje vode.

Biste li željeli da je takav uređaj dostupan i u Vašem domu?

Što se dešava s vodom kad je prokuhamo?

Mnogi ljudi smatraju da ako koriste kupovnu izvorsku vodu za piće, a vodovodnu koriste samo za kuhanje da su riješili problem.

Prokuhavanjem se, istina, mogu ubiti bakterije, ali ono ne uklanja ništa od otopljenih tvari prisutnih u vodi.

Upravo suprotno, koncentracija tvari otopljenih u vodi kuhanjem se uvećava jer se dio vode gubi u obliku vodene pare, a količina preostale vode se smanjuje.

Zašto filtrirati vodu koja je zdravstveno ispravna?

Filtracijom zdravstveno ispravne vode možemo, uz upotrebu filtera odgovarajuće kvalitete, iz vode djelotvorno ukloniti gotovo svaku vrstu onečišćenja, kako ono sedimentno tako i ono molekularno.

S druge strane, ako upotrijebimo jednostavan ili neodgovarajući filter, u vodi će zaostati veliki dio tvari kojih u njoj želimo izbjeći.

 

Jednostavnim riječnikom, filtracijom je moguće iz vode ukloniti sve, za naš organizam,  škodljive tvari, pa čak i takve koje su prisutne u vrlo niskim, tzv. “dopuštenim” razinama.

 

Primjer:

Klor u vodi služi za dezinfekciju, međutim kako je otrovan za bakterije, tako je škodljiv i za ljude. Zato se u Prvom svjetskom ratu i mogao koristiti kao bojni otrov.

Kako bi Vam zvučala rečenica: “U vodi koju pijete prisutan je bojni otrov, ali u dopuštenoj količini” ?

Što je to reverzna osmoza?

U usporedbi s industrijskom filtracijom (gradski vodovod, industrija), te s prokuhavanjem i kloriranjem ili raznimfilterima na bazi aktivnog ugljena, reverzna osmoza je tehnički najnapredniji način filtriranja vode, koji gotovo od svake zagađene vode može proizvesti zdravu pitku vodu koja  ne samo zadovoljava nego i prevazilazi sve standarde zdravstvene ispravnosti.

Osmotske membrane koje se koriste u ovom postupku imaju otvore toliko malih dimenzija da kroz njih mogu proći uglavnom samo molekule čiste vode, ( H2O spada u najmanje molekule u prirodi), a sve nečistoće, bilo otopljene ili suspendirane u vodi, ostaju na membrani i izbacuju se preko odvoda kao tehnička otpadna voda.

Ovakvim načinom filtracije dobiva se voda za piće visoke kvalitete, koja se može koristiti i u medicinske svrhe (voda za bebe).

Zašto baš taj način filtracije?

Kod reverzne osmoze nije potrebno točno znati što točno želimo ukloniti iz vode, jer će ovaj način filtracije ukloniti gotovo sve prisutne tvari i to čisto mehaničkim putem, dakle bez upotrebe ikakve kemijske reakcije.

Princip reverzne osmoze možemo usporediti sa sitom za pijesak u pješčaniku.

Što god nabacali na sito, uvijek prolazi samo pijesak, odnosno u našem slučaju čista voda, a sito koje propušta samo čistu vodu je osmotska membrana.

Praktički je nemoguće da kroz osmotsku membranu prođe nešto neželjeno.

Da li se reverznom osmozom uklanjaju minerali iz vode?

Voda koja prođe kroz membranu po sastavu je vrlo slična kišnici, dakle bez minerala jer ih je membrana zaustavila kao krupnije molekule od H2O, zajedno sa svim nečistoćama.

U prirodi će kišnica prolazeći kroz zemlju ponovno otopiti mineralne tvari i pojaviti se kao izvorska voda, dok se u filtracijskom uređaju u tu svrhu iza osmotske membrane, dodaje mineralizator, modul punjen dolomitom (vrsta kamena), a prethodno očišćena voda otapa minerale koje u stvari nismo željeli maknuti.

Na taj način moguće je proizvesti ekološki čistu vodu (gotovo izvorsku), i to u svakom domu.

Zašto inzistirati na čistoj vodi kad je cijeli svijet oko nas ionako već zagađen?

Istina je da živimo u svijetu koji je uslijed nekontroliranog industrijskog i tehnološkog razvoja postao zagađen brojnim i vrlo različitim štetnim tvarima. Prirodni okoliš je sve manje prirodan a sve više opterećen umjetno proizvedenim tvarima koje škode našem zdravlju. Korištenjem filtera za vodu u svom domu naravno da taj problem nećemo riješiti, ali ćemo utjecati na ono na što možemo utjecati da bismo umanjili vlastitu izloženost štetnim tvarima.

To je prvi mali korak, ali baš zato i najvažniji korak ka zdravom življenju. Voda je namirnica koju konzumiramo svakog dana i trošimo najviše.

Niti jednu prehrambenu namirnicu ne trošimo u tolikim količinama kao vodu.

Odrasla osoba dnevno konzumira 3-5 litara vode. Kada se to pomnoži sa samo 10 godina života, jednostavna računica pokazuje da u tom vremenskom intervalu kroz naš organizam prođe najmanje 11000 litara vode.

Ta nevjerojatna brojka sve govori sama za sebe. Ne biste li željeli da voda koju pijete ne sadrži ni najmanje količine škodljivih tvari?

Koja je razlika između ugradnje filtera i kupovanja vode?

Tri su osnovne razlike :

 

1. Cijena – nakon početne investicije za ugradnju uređaja, cijena litre vode iz filtera je neznatna, mjeri se u lipama. Kad se usporedi s cijenama vode u trgovini, iznos za samo jednu litru vode je često sto puta veći. 

2. Plastična ambalaža u koju je voda zapakirana sadrži i otpušta u nju razne škodljive spojeve, kao što su primjerice fenoli, za koje se zna da su povezani s raznim oboljenjima, uključujući i nekoliko vrsta karcinoma.

3. Činjenica da je neka voda bila čista na izvoru kad je prikupljena, ne znači da će to biti voda iste kakvoće kad se industrijski obradi i flašira. Da bi se osigurala uporabna trajnost vode tijekom duljeg vremena, prema Pravilniku o izvorskim i stolnim vodama, u takvu se vodu dodaju sredstva za postizanje trajnosti, dakle “dopuštene kemikalije u dopuštenoj količini”, koje budući da su dopuštene, i ne moraju nužno biti navedene u deklaraciji.

Zašto izabrati baš nas?

Pun je internet raznih tvrtki koje se bave filterima za vodu. Neke ih nude po smiješno niskim cijenama. To su tvrtke koje posluju preko interneta, a samo sjedište je u nekoj garaži. U tom slučaju nema trajno zaposlenog servisera koji dolazi montirati kupljeni uređaj, niti nitko ne vodi brigu o njemu ili odmah dolazi u slučaju nekog problema.

Kupac je prepušten sam sebi, sam kupuje filtere, sam ih mijenja. U slučaju kvara ili curenja vode prepušten je na milost i nemilost raznim vodoinstalaterima kojima se često neda izlaziti na teren za njima mali posao, niti imaju dijelove za dotični uređaj.

Tvrtka Nobel Corporation prva je tvrtka koja je u Hrvatskoj ukazala na problem onečišćenosti vode za piće i ima najdulju tradiciju, još od 1999. godine. Iz istog razloga ima najveću bazu korisnika i najpovoljniju cijenu održavanja uređaja. Uređaji koji se prodaju su od provjerenog američkog dobavljača. Razgranata servisna mreža jamči našim korisnicima brzu intervenciju u slučaju bilo kakve potrebe, i to bilo gdje u Hrvatskoj.